Muko moja zvana candida

Candida je jedan od najraširenijih infekcija današnjeg svijeta. Alergije, kronični umor, podložnost infekcijama, oslabljen imunitet, slab libido, promjene raspoloženja, Kronova bolest….. Izgleda da čovijek može dati mašti na volju i onda zaključiti da je svemu tome uzrok Candida.

A što je to uopće Candida? Dakle, riječ je o vrsti kvaščevih gljivica normalno prisutnih u našem probavnom traktu čija je zadaća da potpomažu probavu. 

Ponekad, kao i sva crijevna flora, dospije u krv, no to zdrav organizam sanira u nekoliko sati. Ono što nam škodi jest mutirana Candida.

Bujanje Candide se razvija nakon terapija antibioticima koji ne ubijaju Candidu, ali pogubno djeluju na ostale prijateljske članove crijevne flore te se tako Candida može prekomjerno razmnožiti. Dijagnoza Candide u početku se postavljala kod pacjenata koji su bili iznimno bolesni, već na rubu smrti. Ipak, važno imati na umu da je Candida sastavni dio normalne, zdrave crijevne flore.

Uz predispoziciju da nema ostalih komponenata crijevne flore koji populaciju Candide drži pod kontrolom, prehrana može biti okidač da se populacija Candide razmnoži i mutira te uđe u krvotok odakle ju je vrlo teško iskorjeniti. Bilo koja količina Candide u krvi će rezultirati lošim zdravstvenim stanjem koje se može manifestirati kao pad imuno sistema ili pojave gljivičnih oboljenja na koži. Jedan od simptoma jest i kronični umor.


A da bi osnažili Candidu do te mjere da postane jača od vas, vi ste joj pružali hranu bogatu šećerom i alkoholom. Candida, naime, voli lagano fermentirani šećer. Odatle proizlazi da za kontrolu Candide moramo obratiti pažnju na sprečavanje daljnjeg nekontroliranog rasta, liječenje i poticanje imuno sistema da bi sam mogao riještiti taj problem, a sve to istovremeno dok oboljeli mora preživjeti, ergo – mora jesti!

Da bi se direktno djelovano na Candidu, poželjno je konzumirati pripravke od kore bijelog hrasta.

Da bi osnažili imuno sustav potrebno je prvo obnoviti crijevnu floru. Najbolje sredstvo za to je rejuvelac u kojem se nalazi preko 300 različitih kultura, a nadogradnja je prehrana bogata zelenim lisnatim povrćem i povrćem općenito. Dobro je jesti spirulinu, alge, a osobito je korisno konzumirati kajenski papar.

Važno je prepoznati i hranu koja nadražuje organizam. Najčešće su to mlijeko, pšenica, kukuruz, kikiriki, jaja i soja. Postoje i druge namirnice, a mogu se razlikovati od čovjeka do čovjeka. Sistemom eliminacije treba pronaći koja je to namirnica u vašem slučaju te izbjegavati kozumaciju jer će endokrini sustav postati iscrpljen i osiromašen. Ne postoji niti najmanja šansa oporavka ako stalno konzumiramo namirnice na koje imamo reakciju.

Prehrana kojom hranimo tijelo, a izgladnjujemo Candidu jedan je od najnerazjašnjenijih koraka u ozdravljenju. Tradicionalni stav je da se treba izbjegavati sva hrana koja je izvor šećera i polagano razgrađujućeg škroba te teško probavljive hrane. No, to je tek pola priče.

Kao prvo, važno je izbjegavati fermentirano. Fermentirani šećer je hrana Candidi. Tu se ubraja i alkohol, ali i sav šećer koji kemijskim procesima može fermentirati. Izvori običnog šećera su hrana organizmu, a ne Candidi jer se puno brže asimiliraju u organizam te se ne događa proces fermentacije. Vrlo je važan i način na koji jedete da bi izbjegli fermentaciju, a to uključuje:

1. Hrana treba biti temeljito prožvakana. Mnogi sirovojedci koji se ne mogu riješiti Candide hranu žvaču napola, a time se onemogućava “kaši“ hrane da se prožme probavnim sokovima te tako veći komadi postaju pogodni za fermentaciju.

2. Pokušajte slijedeće: 15 minuta prije obroka popijte do 1/4 žličice kajenskog papra u bilo kojoj količini vode (moje je iskustvo da je bolje u čim manje vode – trgneš jednu ljutu i to je to ;-) )To će utjecati na poboljšanje probave te tako umanjiti mogućnost fermentacije.

3. Dobra praksa je i mjesečni post u trajanju 3-5 dana kada bi se trebalo konzumirati obilje soka od mrkve i zelenja. Na taj način dopušta se obnova crijevne flore i prekida lanac prejedanja, a sama probava pomlađuje se i do 20 godina.

4. Prejedanje je potpuno isti problem kao i nedovoljno žvakanje. Previše hrane=nemogućnost dobrog prožimanja probavnim sokovima=fermentacija.

5. Izbjegavanje nadražujuće prehrane te sve procesirane hrane, mlijeka, jaja, bijelog šećera, proteinskih pripravaka i sl. Ukoliko želite konzumirati grahorice i zrnje, nužno ih je prije isklijati (osim graška i mladih mahuna).

6. Voće uvijek jesti na tašte. Ukoliko se potrudite voće dobro prožvakati i ne kombinirati ga sa proteinima i škrobom, ono će vas iscijeliti od Candide. Ako ste lijeni ili nemate povjerenja u vlastitu vještinu žvakanja ili samo hoćete biti sigurni, pustite da blender “prožvače“ voće za vas pa konzumirajte smoothie.

Izbjegavati hranu na koju ste alergični ili vam izaziva bilo kakve poteškoće tijekom probave, uvijek je dobro izbjegavati. Takvi procesi u tijelu iscrpljuju imuni sustav te se on ne može boriti sa bujanjem Candide.

Iako se čini nelogičnim, obljeli od Candide trebaju konzumirati mnogo ZDRAVE glukoze. Ukoliko se to ne čini, pokreću se složene reakcije u tijelu koje dovode do razvoja rezistentnosti na glukozu. Kada kažem zdrava glukoza, u to se ubraja zrelo voće, med, klice i povrće. Nakon konzumacije voća ostala hrana ne bi se trebala konzumirati najmanje 20 minuta. Ako odlučite uzimati kajenski papar, treba ga uzeti 15 minuta prije obroka ili 5 minuta poslije.

Voće je i najbolji izbor kao jutarnji obrok jer čisti tijelo, a ujedno pruža energiju. Samo se ne smije zaboraviti pravilo dobrog žvakanja!

Candida je trenutno u “trendu“. Ne ide nam na ruku niti naše okruženje prepuno elektromagnetskih zračenja, mikrovalova, modernih kuća od neprirodnih materijala i sl. Jedan od načina da si olakšate jest i da se potrudite barem 20 minuta biti bosi na zemlji ili kamenu. Na taj način se “uzemljujemo“tj. otpuštamo štetna zračenja, praznimo se. Samim tim olakšava se posao imuno sustavu te se on puno spremnije može boriti sa infekcijom.

Ja čvrsto vjerujem da svatko od nas može biti stručan liječnik i dijagnostičar barem što se vlastitog tijela tiče. Ne umanjujem stručnost medicinske struke, ali svatko svoje tijelo nosi 24 sata dnevno i najbolje zna kako mu je u koži. Samim tim, prve korake je najlakše poduzeti upravo krećući od nas samih. No, preuzimanje odgovornosti za svoje odluka je veliki dio toga i to je ono što većinu ljudi plaši. Balans između povjerenja u poznavanje vlastitog tijela i suradnje sa medicinskim stručnjacima svakako je put koji će uroditi dobrim rezultatima.