Drenjak

Drenjak pomaže u liječenju grla, malokrvnosti, boginja, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa, kod zarastanja rana... svaki njegov dio je ljekovit.

Zdrav kao dren, kaže se za osobu koja nema nikakve tegobe.

U našem narodu dobro je poznat značaj biljke dren (Corpus mas), koja je popularna još od antičkih vremena.

Raste svuda, najviše na suhim, sunčanim i kamenitim stranama listopadnih šuma.  Cvjeta u februaru i martu, a sazrijeva od jula do oktobra. Plodovi su tamnocrveni, slatko-kiselkastog ukusa.

Sadrže veliku količinu prirodnog šećera, organske kiseline, pektina, tanina i izuzetno mnogo vitamina C. U drenjinama ima dvostruko više askorbinske kiseline nego u narandži. Plodovi se jedu u svježem stanju, zamrzavaju se, suše ili prerađuju u pekmez, marmeladu, slatko, kompot, voćni sok.  Međutim, uprkos tome, što se zna da je ovo šumsko voće ukusno, hranljivo i zdravo, u narodu se ne koristi dovoljno.


U Francuskoj i Italiji se od drenjina masovno pravi vino i žele, a nedozreli plodovi konzerviraju se u slanoj vodi kao masline. U Njemačkoj se kuhaju sa šećerom i sirćetom, dodaju jelima od tijesta i krompira. U Rusiji prave ukusne supe i koriste se kao začin za specijalitete od mesa i ribe.



Svaki njegov dio je ljekovit: plod, list, kora, cvijet, svježe i osušene koštice. Djelotvoran je u liječenju grla, malokrvnosti, boginja, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa, za brže zacjeljivanje rana...

Mesnati dio ploda i ulje iz sjemenki može da se koristi za regeneraciju kože i sluzokože. Sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi od zrelih drenjina pomažu kod dijareje i drugih oboljenja organa za varenje. Ukoliko se uz poremećaj rada crijeva i dijareje javi i groznica, preporučuje se čaj od kore ove biljke.