Riječ je o biljci koja se naziva potočarka (Nasturtium officinale). Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova je biljka kroz generacije pomalo zaboravljena. Poreklo potočarke je područje Evroazije, ali danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo svuda u svijetu.
Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku istoriju. Mnogi stari narodi koristili su je u ishrani i liječenju zdravstvenih tegoba.
Antički grčki ljekar i otac medicine Hipokrat cijenio je ovu biljku i preporučivao je za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti. Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.
Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je zvanično međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutno najzdravijim povrćem na planeti, odnosno namirnicom broj 1.
O njenoj hranljivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine gvožđa od spanaća i više vitamina C od limuna i pomorandže.
U čemu je tajna
Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacioni učinak. Potočarka utiče na razmenu hemijskih jedinjenja u našem metabolizmu i reguliše poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.
Ova biljka čisti krv, osvježava, podstiče apetit i pročišćava cio organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa i u obliku svježeg soka.
Preporučuje se uzimanje svježeg soka u razmeri 1 : 5, jedan dio soka i pet dijelova vode, jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela.
Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već sa pauzama. Naime, gorušičino ulje koje sadrži većim se dijelom izlučuje kroz bubrege i u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža upotreba može nadražiti bubrege.
Sok potočarke je omiljeno sredstvo za spoljašnju upotrebu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga.
Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži, liječi šugu i razne kožne nečistoće.
Naučna istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (eksperimentisano na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela i kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti i u zaustavljanju širenja raka dojke.
Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i sprečava štetne posljedice pušenja.
Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, iscjeckati tako da dobijemo kašastu smejsu koju onda nanosimo na oboljelo mjesto.
Prije stavljanja obloga tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smejsu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata i poslije skidanja operemo i namažemo mašću ili uljem.
Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, odstajale u slanoj vodi i sirćetu i ponovo isprane možemo uzimati za pripremu salate.
Salatu začinimo sitno nasjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i bibera, a po želji dodamo i tanko sječeni luk i pustimo da odstoji tri sata.
Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.
Preuzeto sa: lijekizprirode.com
Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku istoriju. Mnogi stari narodi koristili su je u ishrani i liječenju zdravstvenih tegoba.
Antički grčki ljekar i otac medicine Hipokrat cijenio je ovu biljku i preporučivao je za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti. Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.
Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je zvanično međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutno najzdravijim povrćem na planeti, odnosno namirnicom broj 1.
O njenoj hranljivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine gvožđa od spanaća i više vitamina C od limuna i pomorandže.
U čemu je tajna
Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacioni učinak. Potočarka utiče na razmenu hemijskih jedinjenja u našem metabolizmu i reguliše poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.
Ova biljka čisti krv, osvježava, podstiče apetit i pročišćava cio organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa i u obliku svježeg soka.
Preporučuje se uzimanje svježeg soka u razmeri 1 : 5, jedan dio soka i pet dijelova vode, jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela.
Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već sa pauzama. Naime, gorušičino ulje koje sadrži većim se dijelom izlučuje kroz bubrege i u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža upotreba može nadražiti bubrege.
Sok potočarke je omiljeno sredstvo za spoljašnju upotrebu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga.
Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži, liječi šugu i razne kožne nečistoće.
Naučna istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (eksperimentisano na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela i kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti i u zaustavljanju širenja raka dojke.
Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i sprečava štetne posljedice pušenja.
Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, iscjeckati tako da dobijemo kašastu smejsu koju onda nanosimo na oboljelo mjesto.
Prije stavljanja obloga tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smejsu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata i poslije skidanja operemo i namažemo mašću ili uljem.
Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, odstajale u slanoj vodi i sirćetu i ponovo isprane možemo uzimati za pripremu salate.
Salatu začinimo sitno nasjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i bibera, a po želji dodamo i tanko sječeni luk i pustimo da odstoji tri sata.
Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.
Preuzeto sa: lijekizprirode.com
.jpg)
