Šipak ili nar koristi se za smanjivanje rizika od srčanih bolesti, smanjuje koncentraciju LDL kolesterola i snižava krvni tlak.
Iako u narodu imaju isto ime – šipak koji pijemo u čaju i šipak ili nar koji jedemo kao voće dvije su različite biljke iz različitih biljnih porodica, no zajedničko im je da su bogate vitaminom C i dobra pomoć organizmu u borbi protiv infekcija.
U narodu imaju isto ime, ali govorimo o dvjema različitim biljkama iz različitih biljnih porodica
Kada govorimo o šipku, ponekad mislimo na šipak kao plod divlje ruže iz porodice Rosaceae ili na šipak (nar), plod biljke Punica granatum iz porodice Puniceae. Jedan pijemo u čaju, a drugi jedemo kao slasnu voćku. U narodu imaju isto ime, ali govorimo o dvjema različitim biljkama iz različitih biljnih porodica.
Šipak ili nar
Riječ je o listopadnom gmu ili drvcu visine od 5 do 8 metara, porijeklom s Iranske visoravni, Himalaje i sjeverne Indije. Ima karakteristično, sjajno i usko lišće te svjetlocrvene cvjetove. Jestivi plodovi veličine su između limuna i grejpa, s debelom crvenkastom kožom, a unutar ploda je oko 600 sjemenki, koje imaju okolnu vodenastu jestivu pulpu.
Sok šipka sadrži:
Šipak sadrži i vlakna koja se nalaze u tvrdoj sjemenki, a koja je izvor nezasićenih masnih kiselina. Najzastupljeniji polifenol je elagitanin – jaki antioksidans koji blokira proizvodnju estrogena (prevencija raka dojke). Punikalagin je polifenol koji je pokazao svojstva hvatanja slobodnih radikala (antioksidans).
Djelovanje i uporaba
Boja soka potječe od antocijana, spojeva kojima je dokazan antioksidativni te imunomodulatorni učinak. Svježe iscijeđen sok iznimno je bogat vitaminom C te pantotenskom kiselinom.
Upotrebljava se za:
I još…
Pasja ruža, Rosa canina L (Rosaceae), grm je sa svijenim granama i oštrim trnjem, visine od metar i pol do dva. Raste najčešće po rubovima šuma, uz živice, na pašnjacima. Raste i na brdskom području, ali i u nizinama. Rasprostranjen je po cijeloj Europi te zapadnom i srednjem dijelu Azije.
Plod pasje ruže dozrijeva u jesen, crvene je boje i naziva se šipak. Prilikom sabiranja plodovi moraju biti tvrdi i svjetlocrvene boje. Plodove treba odmah sušiti na temperaturi od 35 do 40 °C jer će samo tako zadržati prirodnu boju.
Što se nudi u ljekarnama?
U ljekarnama postoje dva oblika šipkova ploda:
Sastav i djelovanje
Glavna kemijska sastavnica šipkova usplođa je vitamin C (oko jedan posto). Osim vitamina C plod sadrži i jabučnu i limunsku kiselinu, invertni šećer, karotenoide (likopin i ksantofil), trjeslovine i pektine (25 posto) te flavonoide.
Kao najraširenija divlja ruža s lako dostupnim plodovima ta se biljka godinama rabi u narodnoj medicini.
Koristili su je:
Kako pripremiti čaj
U prehrambenoj se industriji šipkovu čaju dodaje i hibiskus (Hibisci flos) koji čaj boji tamnocrvenom bojom. Pigment iz usplođa šipkova ploda nije topiv u vodi u nekoliko minuta koliko je potrebno da se pripremi čaj, nego treba odstajati duže vrijeme.
Kada pripremamo čaj od zdrobljenih sjemenki, pripremamo napitak kao provarak koji treba odstajati sat vremena (zbog topivosti).
Izvor: adiva.hr
Iako u narodu imaju isto ime – šipak koji pijemo u čaju i šipak ili nar koji jedemo kao voće dvije su različite biljke iz različitih biljnih porodica, no zajedničko im je da su bogate vitaminom C i dobra pomoć organizmu u borbi protiv infekcija.
U narodu imaju isto ime, ali govorimo o dvjema različitim biljkama iz različitih biljnih porodica
Kada govorimo o šipku, ponekad mislimo na šipak kao plod divlje ruže iz porodice Rosaceae ili na šipak (nar), plod biljke Punica granatum iz porodice Puniceae. Jedan pijemo u čaju, a drugi jedemo kao slasnu voćku. U narodu imaju isto ime, ali govorimo o dvjema različitim biljkama iz različitih biljnih porodica.
Šipak ili nar
Riječ je o listopadnom gmu ili drvcu visine od 5 do 8 metara, porijeklom s Iranske visoravni, Himalaje i sjeverne Indije. Ima karakteristično, sjajno i usko lišće te svjetlocrvene cvjetove. Jestivi plodovi veličine su između limuna i grejpa, s debelom crvenkastom kožom, a unutar ploda je oko 600 sjemenki, koje imaju okolnu vodenastu jestivu pulpu.
Sok šipka sadrži:
- vitamin C: oko 16 posto preporučene dnevne vrijednosti vitamina C na 100 ml soka
- vitamin B5 (pantotenska kiselina)
- kalij i polifenole, kao što su tanini i flavonoidi.
Šipak sadrži i vlakna koja se nalaze u tvrdoj sjemenki, a koja je izvor nezasićenih masnih kiselina. Najzastupljeniji polifenol je elagitanin – jaki antioksidans koji blokira proizvodnju estrogena (prevencija raka dojke). Punikalagin je polifenol koji je pokazao svojstva hvatanja slobodnih radikala (antioksidans).
Djelovanje i uporaba
Boja soka potječe od antocijana, spojeva kojima je dokazan antioksidativni te imunomodulatorni učinak. Svježe iscijeđen sok iznimno je bogat vitaminom C te pantotenskom kiselinom.
Upotrebljava se za:
- smanjivanje rizika od srčanih bolesti,
- smanjuje koncentraciju LDL kolesterola,
- snižava krvni tlak (hipertenzija)
- smanjuje rizik od virusnih infekcija
- pokazuje antibakterijski učinak protiv dentalnog plaka
I još…
- Kora ploda sadrži oko 28 posto galotanske kiseline koja djeluje kao adstringens u liječenju dijareje i dizenterije.
- Novije su studije pokazale da ekstrakt kore ploda ima utjecaj na crijevne bakterije, parazite te poliovirus i virus HIV-a (zbog izuzetno velike koncentracije bioflavonoida).
- Novija su istraživanja na šipku pokazala i antitumorsko djelovanje.
- Ulje sjemenki nara sadrži vrlo rijetku masnu kiselinu – punicičnu kiselinu. Sjemenke je sadrže do 20 posto. Punicična kiselina je tzv. konjugirana masna kiselina kojima je dokazano iznimno protuupalno i antitumorsko djelovanje. Često se koristi u kozmetici jer povoljno djeluje na tretiranje bora.
Pasja ruža, Rosa canina L (Rosaceae), grm je sa svijenim granama i oštrim trnjem, visine od metar i pol do dva. Raste najčešće po rubovima šuma, uz živice, na pašnjacima. Raste i na brdskom području, ali i u nizinama. Rasprostranjen je po cijeloj Europi te zapadnom i srednjem dijelu Azije.
Plod pasje ruže dozrijeva u jesen, crvene je boje i naziva se šipak. Prilikom sabiranja plodovi moraju biti tvrdi i svjetlocrvene boje. Plodove treba odmah sušiti na temperaturi od 35 do 40 °C jer će samo tako zadržati prirodnu boju.
Što se nudi u ljekarnama?
U ljekarnama postoje dva oblika šipkova ploda:
- šipkov plod sa sjemenkama i
- šipkov plod bez sjemenki.
Sastav i djelovanje
Glavna kemijska sastavnica šipkova usplođa je vitamin C (oko jedan posto). Osim vitamina C plod sadrži i jabučnu i limunsku kiselinu, invertni šećer, karotenoide (likopin i ksantofil), trjeslovine i pektine (25 posto) te flavonoide.
- Najčešći pripravak sa šipkovim plodom je čajni napitak blago kiselkastog okusa. Često se koristi kao dodatna terapija kod nedostatka vitamina C.
- Pasja ruža djeluje blago diuretički, potiče izlučivanje tekućine.
- Zbog pektina i voćnih kiselina djeluje i kao blagi purgativ.
Kao najraširenija divlja ruža s lako dostupnim plodovima ta se biljka godinama rabi u narodnoj medicini.
Koristili su je:
- kao pripravak kod opće slabosti,
- za ispiranje usne šupljine,
- kao sredstvo protiv bubrežnih kamenaca.
Kako pripremiti čaj
U prehrambenoj se industriji šipkovu čaju dodaje i hibiskus (Hibisci flos) koji čaj boji tamnocrvenom bojom. Pigment iz usplođa šipkova ploda nije topiv u vodi u nekoliko minuta koliko je potrebno da se pripremi čaj, nego treba odstajati duže vrijeme.
Kada pripremamo čaj od zdrobljenih sjemenki, pripremamo napitak kao provarak koji treba odstajati sat vremena (zbog topivosti).
Izvor: adiva.hr
.jpg)
